Mir s predajom PWS

Iz kojih bismo razloga bili voljni boriti se, riskirajući smrt?

Zasigurno, svi, osim nekoliko iznimaka, bolesni ljudi, borili bismo se, i dali bismo svoje živote, za obranu ljudi koje volimo. Drugi razlog, mogao bi biti, obrana našeg doma, i naše imovine, koji su nas koštali, muke i teškog rada. Posljednja, ali možda i najmanje poznata, od nekih kukavica, je borba za slobodu, našu, rodbine, prijatelja, poznanika i sugrađana, i za suverenitet svoje zemlje. Svatko tko je služio vojsku zna da se zaklinje na obranu svoje zemlje, svoje zastave, svog suvereniteta i slobode svog stanovništva. Čak i borba za vlastitu slobodu, uz etičku i građansku dužnost, mnoge sprječava u kršenju zakona, kako ne bi završili u zatvoru, a time i bili lišeni slobode.

Već smo u nekim člancima analizirali tragičnu i nasilnu invaziju Rusije na Ukrajinu.

Naš stav, kao i stav svakoga tko ima zdrav razum, je da je svaki nasilni postupak, od bilo koga, za osudu, uvijek.

U prethodnom članku govorili smo o tome tko dobiva, a tko gubi od ovog vojnog sukoba, i rekli smo, kako po nama, tako i po našim stručnjacima, razne skupine stručnjaka, na temelju dokumenata i informacija koje imamo, ima i bit će ljudi koji proizvode ili prodaju oružje, koji se bogate i koji će se bogatiti iu budućnosti. Lošim ljudima je svejedno hoće li im se bogatstvo povećati, uz mnoge smrti, ranjavanja, silovanja, masovne grobnice, izbjeglice, bol i stvaranje tolikog straha u ljudima. Ova prezira vrijedna djela posljedica su pohlepe, sebičnosti i kamenog srca nekih vrlo moćnih i beskrupuloznih ljudi. Isto vrijedi i za one koji će morati obnoviti uništenu zemlju, dakle inženjere, arhitekte, tvrtke za proizvodnju građevinskog materijala, građevinske tvrtke i njihove vlasnike. Jer vojnim akcijama, ratovima, terorizmom na dobitku su i mnogi ljudi, kojima je svejedno što su, da bi se još više obogatili, stradali, ozlijeđeni, silovani, uplašeni i morali bježati mnogi nevini ljudi, od nasilja, izazivajući novu spirala mržnje i potraga za osvetom.

Kako se rat nije spriječio (a moglo se) objasnili smo stavovima koje će nam jednog dana morati objasniti mnogi čelnici raznih država. Dovoljno je bilo diplomacijom spriječiti svo zlo koje vidimo, i poznajemo, kroz ljudsku povijest. Bilo bi dovoljno koristiti logiku, zdrav razum i međusobno poštovanje svih ljudi.

Uobičajena metoda, koja se već koristila u prošlosti, sastoji se u odabiru zemlje, stvaranju napetosti, napadima i terorističkim djelima ili gerilskom ratovanju, a zatim natjeranju 2 supersile da se sudare na "neutralnom" polju, kako bi potrošili oružje, obično zastarjelo , uzvratiti svojim vojnim arsenalom. Vidjeli smo to u Siriji, iu mnogim zemljama, to je priča koja se ponavlja i nijedan stručnjak nikada neće moći osporiti naše izjave. Naš prethodni tekst naveo je neke na pomisao da smo ovime što smo napisali htjeli na neki način opravdati ruskog predsjednika Putina i njegove savjetnike koji nisu dobro proračunali posljedice svojih tragičnih postupaka i loših odluka.

Neka svima bude jasno da je naš stav bio, jest i uvijek će biti u korist onih koji se brane, a nikada onih koji napadaju. I mi to kažemo bez sumnje, svakoga tko nas napada mi ćemo osuditi kao kriminalca. Nemojte nas pitati gdje smo bili kada su SAD napadale druge zemlje, jer mi nismo postojali, ili još nismo bili javno objavljeni. To bi bilo kao da sadašnje građane Njemačke okrivljujemo za izbijanje Drugog svjetskog rata, također izazvanog strahom njemačkog stanovništva od pobune protiv krvoločnog diktatora. Ali o nacizmu ćemo govoriti u posebnom članku.

Nema razloga za vojne intervencije, stanovništvo različitih zemalja je ono koje mora provoditi i štititi svoje interese bez nasilja, ali uz dogovore i pregovore u kojima je jedna od naših glavnih vrijednosti: međusobno poštovanje, svih ljudi. Za DirectDemocracyS, samo lokalno stanovništvo, a ne sankcije i vanjske intervencije, za destabilizaciju i stvaranje državnih udara, mora odlučiti tko bi trebao voditi svaku zemlju. Sigurni smo da samo naš politički projekt može osigurati Mir, Pravdu, autentičnu demokraciju (a ne lažnu i parcijalnu), te dobrobit cijele svjetske populacije.

DirectDemocracyS i sve srodne projekte, zajedno sa svim našim korisnicima, volimo na potpuno isti način, sve populacije na zemlji, dakle, i ukrajinsku i rusku populaciju. Nikada ne generaliziramo, nikada ne krivimo djecu za krive postupke njihovih očeva, djedova, pradjedova ili predaka. Gledamo katastrofe u povijesti, pokušavajući izbjeći ponavljanje svih raznih epizoda nasilja na koje smo navikli. Gotovo svaka zemlja na svijetu i gotovo svaka raznolika populacija ima mnogo stvari kojih se srame i stvari zbog kojih se drugima trebaju ispričati. Povijest je puna i ne čini se primjerenim praviti popis u ovom članku. Ali hoćemo u budućnosti.

Počnimo s nekim povijesnim podacima, budući da se neki ljudi informiraju, samo gdje im se kaže, što im se sviđa, i koji vole komentirati povijest, ali preskaču, ili skrivaju, a često i izbjegavaju dijelove, koji bi ih učinili neupućenima. , i to u lošoj vjeri.

Budimpeštanski memorandum.

Memorandum o sigurnosnim jamstvima u vezi s pristupanjem Ukrajine Ugovoru o neširenju nuklearnog oružja, poznatiji kao Budimpeštanski memorandum po glavnom gradu Mađarske u kojem je potpisan, sporazum je parafiran 5. prosinca 1994. i registriran 2. listopada 2014. između Rusije, Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva i Ukrajine, s kojim je potonja, držeći se Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, formalizirala odricanje od nuklearnog oružja u svom posjedu nakon raspada SSSR-a .

U zamjenu za isporuku 1900 nuklearnih bojevih glava Rusiji, koja se obvezala potpuno ih razgraditi u sljedeće dvije godine, uz jamstva Sjedinjenih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, Ukrajina je od ostalih potpisnica dobila jamstva o svojoj sigurnosti, neovisnosti i teritorijalnoj cjelovitosti.

Unatoč tome što je vlada u Kijevu osudila kršenje memoranduma od strane Moskve od ruske invazije na Krim 2014., nema dogovora o prirodi posljedica ovog kršenja, budući da niti Sjedinjene Države nisu izričito obećale neograničenu potporu niti jamstva izravne intervencije, niti je li Ujedinjeno Kraljevstvo vjerovalo da postoje uvjeti za casus foederis.

Prva analiza.

Da je Ukrajina, prije ruske invazije, imala svojih 1900 nuklearnih bojevih glava, niti jedna zemlja si ne bi dopustila prijeći njezine granice, niti je bombardirati. Dakle, od sada pa nadalje, za sve što se dogodilo nije kriva Ukrajina, već njena ruska braća, a donekle i naše zapadne zemlje.

Ali kad bismo se htjeli vratiti malo dalje, u mučnu povijest između Rusa i Ukrajinaca, mogli bismo doći do lukavog za njih, ali nemilosrdnog za druge populacije, izbora Rusa da deportiraju tisuće, a u nekim slučajevima i stotine tisuća vlastitih građana, iz najudaljenijih područja njihove goleme zemlje, da ih pomiješaju i dovedu u kontakt s Ukrajincima, s Moldavcima, s Latvijcima, Litvancima, Estoncima i mnogim drugima. Izbori deportacije, počevši od Ruskog Carstva, s nekoliko stotina tisuća, a zatim do milijuna ljudi (sovjetskog komunističkog režima), svi su odvedeni sa svojih zemalja (u kojima su živjeli u bijednim uvjetima), i naseljeni pored naroda , da su praktički bili mirni, hegemonistički na svojim teritorijima, te da su Ruse smatrali svojim braniteljima, au nekim slučajevima i bratskim narodima. Pažnja, riječ je o masovnim deportacijama, a ne o dobrovoljnim, prirodnim migracijama dijelova određenih populacija, s jednog teritorija na drugi.

Razlozi deportacija su svima jasni, no nekima , o kojima ćemo uskoro govoriti, potrebna su dodatna objašnjenja. U svim tim područjima bile su potrebne enklave sa snažnom ruskom prisutnošću, deportirane silom, ucjenama ili uz obećanja boljeg života, u drugim zemljama, kako bi se stvorila područja napetosti, da bi se onda s vremenom pojavili razni razlozi, vojno napasti i osvojiti manje, manje jake, lako oslabljene zemlje, godinama, često desetljećima, terorističkih akcija, gerilskog ratovanja i nasilja onih koji su tamo bili deportirani.

Budući da postoji toliko mnogo smanjenih umova okolo, objašnjavamo to ponovno, moćnici iz vremena Cara i plemstva (prije), te komunističkih vođa (nakon ruske revolucije i završne faze nazvane Oktobarska revolucija), trebali su razlozi da deportiraju ljude i presele siromašno stanovništvo gotovo cijele svoje zemlje, bilo je dovoljno podići, čak i vrlo malo, njihov životni standard, koji je prije bio ispod praga preživljavanja, stvarajući im malo bolji život, u novi teritoriji. Oni koji nemaju gotovo ništa, za nekoliko obećanja, često neispunjenih, bili bi spremni napustiti svoju zemlju.

Prvo su carevi, a potom i zločinačke komunističke vođe samo stvarali probleme stanovništvu, odnosno stanovništvu koje su oni sami ujedinili, na umjetan način, s jasnim ciljem osvajanja i daljnje dominacije.

Uvijek za one obične, koji misle da sve znaju (prave se informirani, a prave se pošteni), sve bolje objasnimo. Čak i za one koji imaju ili jasne ekonomske interese (plaćeni od raznih financijskih i ekonomskih političkih moćnika), političke motivacije (za osvajanje nekog bolesnog uma prodali bi majku), frustracije (oni koji nisu postigli ništa u životu prije svega jer vlastite nesposobnosti moraju pronaći krivca), mržnja prema zapadu (bolje mrziti one koji ne reagiraju ako su mrze nego mrziti moćne), potreba da se ljudima u teškoćama stavljaju glupe ideje u glavu (kažu samo dio činjenica, onaj koji je koristan za vlastite svrhe, izostavljajući neugodne dijelove), stvarati društvenu mržnju (jednostavno je razljutiti frustrirane ljude, samo ih natjerati da pokleknu u najgorim lažima i okriviti druge), a često ujedinjeni potpunim neznanjem (često oni koji vjeruju intelektualcu su ispolitizirani do krajnjih granica, i ne prepoznaju stvarnost, i ne gledaju na povijest otvorenog uma), mi, opet objašnjavamo, deportacije gotovo uvijek stvaraju kaos, nemiri, nemiri i, nasilje, teroristički napadi, okupacije, ranjenici, smrt i bol, ne samo u populacijama koje su mnogi prezirali, već iu obiteljima deportiranih Rusa, koji su od gladi i patnje, na svojim teritorijima, otišli do nasilja , i do smrti, u novim geografskim područjima u kojima su bili prisiljeni živjeti. Uz uobičajenu spiralu mržnje i osvete, koja raspiruje sve nasilne radnje, čineći ljude vrijedne prezira bogatima, čineći da nevini ljudi pate.

Sve ovo pišemo, čak i par puta, da pokažemo i razjasnimo čak i štreberima koji pišu, govore ili prave videe u kojima su na strani zla, u nekim slučajevima i iz straha. samog zla, u drugim slučajevima, u kombinaciji sa stvarnim, i pravilnim, ispiranjem mozga od strane ljudi koji se prave inteligentni, ali stvaraju nade (u društvenu osvetu), kod ljudi nesposobnih da "razumuju sami sebe", čak i ako se time hvale . Slabi razmišljaju samo s tuđim umovima, vjerujući da razmišljaju vlastitim.

S krajem careva, deportacije su se povećale, s dolaskom jedne od najlažnijih, najpodlijih i najnepravednijih ideologija, koja je stvorila više patnje, nasilja, boli, ranjavanja, a iznad svega smrti, u ljudskoj povijesti. komunizam, sastavljen ekstremnog etatizma. Ruski građani su prvo imali careve, koji su iskorištavali, zajedno sa svojim plemstvom, svo bogatstvo, koje je pripadalo narodu, zatim komuniste, koji su bili nada (za mnoge nepismene) i mogućnost socijalne pravde (nikada provedena u praksi , stranački su vođe bili cijenjeni, bogati, moćni, svakako ne toliko kao narod), ali su bogatstva Rusije dali članovima stranke i nekolicini miljenika, gotovo uvijek čineći više štete i nepravde od onih koji su napravili monarhija. Kao da to nije dovoljno, komunizam je od poljoprivredne zemlje napravio lažno industrijaliziranu zemlju (s često zastarjelim strojevima), uništavajući poljoprivredu, koju je izrabljivala, prvo komunizam, nekolicina obrazovanih plemića, ali često, također i mnoge specijalizirane obitelji, stoljećima povijesti dati u ruke, s komunizmom, ljudima bez studija, bez ikakve kvalitete, ako ne i pripadnosti jednoj partiji.

S krajem, implozijom, propalog komunističkog režima, za Ruse je stigla diktatura i oligarhija, koja je sve bogatstvo Rusije stavila u ruke nekoliko oligarha, pažljivo odabranih od strane Putina. Nekoliko ljudi (oligarha), koji bez ikakvih zasluga, i bez ikakve kompetencije, upravljaju svim bogatstvom, koje bi trebalo pripadati i eksploatirati cijeli jedan narod.

Dakle, ukratko, bogatstvo ruskog stanovništva prešlo je s mnogih plemenitih ljudi, s kulturom i studijem (također zato što su samo bogati, u to vrijeme, mogli studirati), na nekoliko komunističkih vođa, bez studija, ideoloških i manipulativni, koji su za podređene imali ljude s još nižim obrazovanjem (s ideološkim ispiranjem mozga, u partijskim školama, što nije obrazovanje, i kultura, već samo propaganda), te manipulirani, i kontrolirani od strane vođa, jedne partije (jer komunizam). ne dopušta protivljenje). Čelnici Komunističke partije nisu smjeli dopustiti da inteligentni ili politički vješti, pa čak i obrazovani ili neideološki ljudi imaju važne uloge, kako ne bi riskirali postizanje pozitivnih rezultata, a samim tim i kako ne bi bili prestignuti u stranačkoj hijerarhiji. . Čim se to dogodilo, s predsjednikom Gorbačovom, komunistički režim je zauvijek završio u Rusiji, a i u cijelom Sovjetskom Savezu.

Kako ne osjećati samilost, i iskrenu solidarnost, čak i prema ruskom narodu, koji je u svakom dijelu novije povijesti uvijek prelazio iz eksploatatorskog, nepravednog režima u drugi režim, i to uvijek gori od prethodnog. Njihovo bogatstvo nikada nije pripadalo njima, već mnogim plemićima, nekim stranačkim vođama i konačno, vrlo malom broju Putinovih oligarha, postavljenih tamo kao figura, bez ikakve kompetencije, ikakvih zasluga i ikakvog prava iskorištavanja vlastitog zadovoljstva, bogatstva ruski narod.

Zatim je stigao Putin (nakon kratke povijesti "tranzicijskog" predsjednika Borisa Nikolajeviča Jeljcina, o čemu ćemo možda u nekom drugom članku).

Aktualni ruski predsjednik utjelovljuje frustriranog komunistu (za toliko voljenog, čak i mnogi frustrirani na Zapadu), ali i ideološkog, bez kritičkog duha, te s doista osrednjom kulturom i obrazovanjem, što s obzirom na njegovo neznanje, njegovu nesposobnost , njegov lažni nacionalizam, i njegov lažni antinacizam (koji je bio jedini način da probudi stare komuniste), prijeti da uništi više od pola svijeta.

S raspadom Sovjetskog Saveza, mnoge su zemlje postale neovisne države, ali su se našle, s dijelovima svojih "drevnih" teritorija, pune Rusa (prethodno deportiranih), koji su pronašli pomoć, ne nezainteresirano, podrijetlom svoje domovine ( Nova Savezna Republika Rusija), uvijek su stvarale nasilje, nered i zahtijevale neovisnost. Nakon toga, tražeći integraciju, protiv svih međunarodnih zakona, u Rusiju.

Prvo s referendumima, koje nitko ne priznaje, često s prijevarama i nasiljem svih vrsta, zatim s vojnom aneksijom Rusije, Krima (poluotoka koji također polaže, ne izravno, Turska), zatim s kasnijim referendumima, i nasilja u Donbasu, odnosno u regijama Donjecka, Luganska i Harkova.

Ovdje osrednji, neuki, frustrirani ljudi, nesposobni za logično zaključivanje, počinju dio svoje priče, opet od Krima, pa od 2014. godine. Prije svega, zahvaljujući opetovanom ispiranju mozga i mržnji, potaknutoj od strane uobičajenih profitera, pučke lakovjernosti, za njih je sve počelo recipročnim napadima, još od 2014. U kojima je, uvijek po njima, svakako ne na temelju dokumenata, Ukrajinci, "istrijebili bi Ruse". Što nije točno, mrtvi su ekvivalentni, po svim dokumentima, jednoglasno priznati. To pokazuje da su ideološki ljudi, koji su veći dio života vjerovali u politički ideal, poput komunizma (za koji se procjenjuje da je u svojoj tužnoj povijesti izazvao oko 95 milijuna smrti), "izvana lijepi, a iznutra truli". , jedva prepoznaju da su pogriješili. Tada oni koji se bave politikom, poput sportskih navijača, čak i ako povijest osudi politiku koju toliko volimo, teško da će priznati da su gotovo cijeli život bili na krivoj strani povijesti. Ali o komunizmu, nacizmu, fašizmu, govorit ćemo u člancima posvećenim tim pravim katastrofama za čovječanstvo.

Nasilje je, od 2014. naovamo, bilo obostrano, a žrtve su, gotovo jednake po broju, među stanovništvom Rusije, Ukrajine, Tatara i drugih manjina. Dakle, nema pobjednika, gubitnika, boljih i lošijih populacija. Sve su one analizirane i možda ćemo u budućnosti napraviti članak posvećen ovom nasilju. Rezimiramo, Rusi su često prvi napadali, a Ukrajinci branili svoj suverenitet i teritorijalni integritet. Nažalost, kao što je već rečeno, uz mnogo uzvratnog nasilja, dugi niz godina, a da gotovo nitko u drugim zemljama nije tražio objašnjenja, niti tražio mirna rješenja.

Jedno rješenje moglo je biti jamstvo pravedne i stvarne lokalne autonomije, kako je predviđeno našim pravilima međunarodne politike, jamčeći teritorijalnu cjelovitost i suverenitet svake zemlje, uz poštivanje svih populacija, te prava manjina.

Ali uzmimo primjer koji daje ideju o tome što se dogodilo.

Posjedujete kuću, s nekoliko soba, i vi ste ukrajinska obitelj, rečeno vam je, da se ujedinite s većom kućom, da bude ogromna (Sovjetski Savez), zajedno sa svim svojim susjedima, uključujući i one koji se zovu Rusija , da su velika obitelj, i da imaju kuću, puno veću od tvoje. Prihvatite, napravite ogromnu kuću (SSSR), a s vremenom vaši susjedi kažu da žele koristiti neke od vaših soba, u kojima vi, imate neke od članova vaše obitelji koji tamo žive, tu je vaš namještaj i mnogi svoga blaga. Kažu vam da će se ujediniti, u istim sobama, kako bi vam pomogli da ih iskorištavate zajedno, s članovima vaše obitelji. Prihvatite, jer vi ste dvije složne obitelji, u kojima su mnogi vaši rođaci stvorili obitelji, sa svojim susjedima. U određenom trenutku odlučuje se da oni više nisu ujedinjeni i svaka obitelj mora sama brinuti za svoje potrebe. Vi, ukrajinska obitelj, koja imate obrambeno oružje, koje može jamčiti vašu sigurnost, odlučujete odustati od držanja oružja kod kuće, uz jamstvo da ćete uvijek biti zaštićeni od svojih susjeda, ruske obitelji. Dajte im, Rusima, svo svoje najmoćnije oružje, uz jamstvo da ćete biti obranjeni, uz jamstvo, također, vaših susjeda, UK-a, Europe i SAD-a. Nakon nekog vremena, vidjevši da je obitelj Russia zauzela, silom i puno nasilja, mnoge sobe u kući obitelji Chechenya, postavljajući jednog od svojih rođaka za glavu obitelji. Potom je obitelj Rusija, opet silom, preuzela četvrtinu kuće u susjednoj Gruziji, a surađuje s bjeloruskom obitelji, tražeći sobe, čak iu vašoj ukrajinskoj kući. U ovom trenutku počinjete se bojati, i shvaćate, da ste napravili veliku grešku, dajući najmoćnije oružje, upravo svojim najopasnijim susjedima, koji, između ostalog, već imaju neke svoje rođake u nekim vaših soba. Ovi ruski rođaci, potaknuti vlastitom ruskom obitelji, uništavaju razne prostorije, prljaju zidove i ne farbaju, ne održavaju čistoću i red, također ugrožavaju sigurnost vaših ukrajinskih rođaka, koji žive u istim sobama s ih. Stavljaju vam i nekog od svojih rođaka za glavu cijele obitelji, a ljute se kad mu vaša obitelj "padne", da vam stave glavu obitelji. U ovom trenutku, Rusi koji žive u vašim sobama (prvo soba Krim), odlučuju na nasilan način, da postanu, prvo autonomniji, a zatim neovisni, i da se pridruže velikoj ruskoj obitelji, koja ne oklijeva okupirati , na silu, svoju sobu, makar skoro svi susjedi rekli da nije u redu, i zakonito, tako otimati sobe tuđih kuća. U ovom trenutku odlučujete se ujediniti s obiteljima Europe, Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država kako biste dobili pomoć, jer ruska obitelj nije održala svoje obećanje (braniti vas i jamčiti vaš teritorijalni integritet i suverenitet), i nije oklijevao, oduzeti, napadajući vas, jednu od vaših soba. Čim je ruska obitelj saznala za to, napala vas je, koristeći kao razlog činjenicu da ne žele slobodne, djelomično demokratske obitelji (NATO, Europa) kao saveznike svojih susjeda. Zatim vas bombardira, siluje vašu rodbinu, ubija vas i ranjava, tjerajući mnoge vaše rođake da napuste vaš dom, pokušavajući pobjeći od smrti i nasilja. Rusija vam uzima još 2, 3 sobe, uz nečuveno nasilje, prema vašoj rodbini. Susjedi Europa, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Države, koji su vam zajedno s ruskom obitelji jamčili sigurnost, bili su slabi, pred okupacijom, vaše prve komore (Krima), ovaj put vam pomažu , za obranu suvereniteta i integriteta vašeg krhkog doma. Riskirajući, dakle, dići u zrak cijelo susjedstvo, i to cijelo susjedstvo. S nuklearnom prijetnjom nekih rođaka ruske obitelji.

Evo, da ste vi, ukrajinska obitelj, s polurazrušenom kućom, s mnogo vaših rođaka mrtvih, silovanih, ozlijeđenih, preplašenih i pobjeglih od kuće, kako ne biste riskirali smrt, što biste mislili, bezosjećajni ljudi koji izlaze na trg, ne da viču za mir, nego da protestiraju protiv onih koji vam pomažu, da vas brane.

Dragi prijatelji, mir se ne može postići jednostavnim izgovaranjem riječi u nedogled, dok ne izgubi svaki smisao. Kada bi bilo dovoljno samo izgovoriti riječ, ili frazu da se to dogodi, i bilo je dovoljno izgovoriti više puta, fraze, riječi, da se pretvore u stvarnost, svi bismo bili zdravi, bogati, sretni, voljeni, i samo. Umjesto toga, život je puno kompliciraniji, a često i nepravedan, i uvijek se morate boriti i raditi da dobijete najbolje, uz međusobno poštovanje.

Ako tražimo riječ za rješavanje svih problema, za promjenu i poboljšanje svijeta, jedina koja nam pada na pamet je DirectDemocracyS, jer sve svoje aktivnosti temeljimo na logici, zdravom razumu i međusobnom poštovanju svih ljudi. Oslanjamo se na proučavanje, činjenice, istinu, znanost, istraživanje, stručnost svih naših stručnjaka, naših grupa pravih stručnjaka. Ne zanima nas izborni kapital, ne zanima nas uvjeravanje ikoga, ne zanima nas pristanak dijela birača, koji se lako osvajaju i manipuliraju. Zanima nas pričati istinu, koja nije naša istina, jer samo za glupe istina je s jedne ili s druge strane. Istina je jedna, o bilo kojem predmetu, a povijest (izvlačenje pravih pouka), treba proučavati 360°, ne samo u dijelovima koji nam odgovaraju. Stoga, čak i ako govorimo na način koji nije svima uvijek drag, nitko pri zdravoj pameti neće moći demantirati jedan od naših članaka, zbog jednostavne činjenice da se ne bojimo pisati istinu, riskirajući nekoga naljutiti. očekuje da napišemo druge stvari. Biti direktan, reći stvari licem u lice, s iskrenošću i lojalnošću prema istini, u početku će izgubiti mnoge glasače i mnoge pristaše. Ali mi nismo mazohisti, dobro znamo da će za promjenu i poboljšanje svijeta biti potreban pristanak 99% ljudi na zemlji, onih dobrih, koji će se morati boriti pošteno i odano, ali hrabro i odlučno, loših i moćnih 1% stanovništva Zemlje. Lakše bi nam bilo da ostanemo s moćnicima, da nam pribave nekoliko "mrvica" njihove moći i njihovog bogatstva, ali nas zanima cijeli "komad kruha", da ga podijelimo sa svim stanovništvom svijeta, također na temelju meritokracije. Oprostite na ispadu, ali to je dio našeg načina izražavanja i sigurni smo da će nam se u vrlo kratkom roku svi pridružiti, kako na povjerenju, tako i zahvaljujući našem radu. S vremenom će naša metoda, naša "taktika", nagraditi naš trud, nikako ne tako što će nam dati bogatstvo, koje ćemo, u svakom slučaju, ako ga ima, podijeliti, po individualnim i grupnim zaslugama, sa svakim tko nam se pridruži.

Nadamo se da je objašnjenje naših stavova dovoljno jasno o okrutnoj tragediji ruske invazije na Ukrajinu, koja pogađa mnoge ljude koji stvarno pate i ne mogu stajati na trgu demonstrirajući za mir, kako ne bi riskirali smrt pod bombama, na strani Ukrajine, i iz straha da ne budu ubijeni, zatvoreni ili pretučeni, na strani Rusije, ako se pobune protiv Putina.

Nama djelomično slobodnim, a djelomično demokratskim zapadnjacima, lako se žaliti na cijene struje, cijene plina, goriva, što sve skupa poskupljuje svu hranu i osnovne potrepštine. Osiromašenje svih, a posebno onih koji su u teškoćama. Mnogi kažu: da su se Ukrajinci predali, nakon nekoliko dana, sve bi završilo (djelomično to može biti istina). Ali oni koji govore, ili pišu ove stvari, osim što su sebični, ljudi koji tako razmišljaju, duboko su nepravedni, a povijest ih je dokazala. Da su se sve zemlje svijeta zajedno pobunile, i da su se odmah borile (pomažući napadnutoj zemlji), ujedinjeno i hrabro, protiv Hitlera i njegove Njemačke, koja je u rujnu 1939. napala Poljsku, mogla bi spriječiti Drugi svjetski rat. Ali političari drugih zemalja bili su sebični i nepravedni, rekli su: to je samo Poljska, to nije problem. Zatim su slijedile mnoge druge zemlje, a nitko nije uspio zaustaviti spiralu nasilja (osim intervencije Sjedinjenih Država, koje su također dopustile Sovjetskom Savezu da se odupre i uzvrati). Čak i sada, za mnoge imbecile: to je samo Ukrajina, a ne naš problem. Ali da im nismo pomogli, slijedila bi Moldavija (s Pridnjestrovljem, još jednom ruskom enklavom), zatim mnoge druge zemlje, u brzom nizu. Onima koji se boje, kao i svi mi, atomskog rata, ali podsjećamo sve da bi po toj logici straha Rusija, Sjedinjene Države i razne atomske sile imale mogućnost raditi što žele u svijetu , s bilo kojom zemljom, koja koristi atomsku prijetnju? Svijet kukavica gori je od svijeta sirotinje. Siromašni se uvijek mogu zaposliti i raditi kako bi postali bogatiji. Kukavica će uvijek ostati zloglasna, što god radila u životu.

Drugi su sebični, koji kažu da slanje oružja u Ukrajinu za njezinu obranu košta mnogo milijardi dolara u novcu, i koji tvrde da nisu voljni svojim porezima financirati ratne akcije. Jasno odgovaramo, da nisu samo sebični, nego i glupi. Ako pogledamo utaju poreza, u cijelom svijetu govorimo o najmanje 10 trilijuna dolara godišnje, što zajedno s globalnim organiziranim kriminalom, govorimo o još najmanje 1000 milijardi dolara godišnje, ali možda i puno više, a mnoga druga ogledala javnog novca, novac za oružje, za obranu ukrajinskog stanovništva, minimalan je trošak. Ali ovim sebičnim, pohlepnim i kukavicama postavljamo samo jedno pitanje: da je vaša država na mjestu razbijene Ukrajine, biste li dopustili da ubijaju vas, vaše obitelji, siluju vašu djecu, vaše žene, vaše sestre, vaše majke, koji je povrijedio mnoge vaše rođake, prijatelje i poznanike, uništio vašu zemlju, natjeravši mnoge ljude da napuste svoje domove, kako ne bi umrli, biste li stajali sa strane i gledali? Biste li željeli živjeti u zemlji, bez hrane, vode, struje, grijanja, bez sanitarnih uvjeta, bez prijevoza za bijeg, bez lijekova i medicinske skrbi, u kojoj bombe svakodnevno padaju s neba? Pokušajte se na jedan dan staviti u situaciju u kojoj se nalaze hrabri Ukrajinci i shvatit ćete. Evo, sad računajte, već mjesecima žive u ovakvim uvjetima, a još uvijek nema puno tračaka pravog mira. Biste li voljeli izgubiti svoje domove, tvornice, poslove i svo svoje bogatstvo zbog bombi? Biste li željeli živjeti satima, ili danima, zatvoreni u prenapučenim bunkerima, bez hrane, vode, sanitarnih uvjeta, sa stalnim strahom da više nikada ne napustite ova mjesta cijeli, ili živi? Hoćete li da vam drugi okupiraju kuću, da vam zapovijedaju, ne dajući vam ni pravo na protest, oduzimajući vam svu slobodu i svaki suverenitet? Biste li voljeli vidjeti svoju prekrasnu zemlju pretvorenu u hrpu ruševina? Biste li voljeli da vas izdaju vaši susjedi i oni koji su se zavjetovali da će vas štititi i jamčiti vaš teritorijalni integritet, vaš suverenitet i vašu slobodu? Biste li željeli da se druge zemlje okrenu i dopuste da budete napadnuti, ubijeni, ozlijeđeni, silovani i uplašeni? A kako bi se ti osjećao da ti neki ljudi kažu: odustani, oni su jači, a mi ti ne pomažemo, mi imamo svojih ogromnih problema. Naši ogromni problemi imaju jednostavna rješenja, a to su mali problemi u usporedbi s njihovim ogromnim problemima.

Evo, ako ne vidite ili ne razumijete razlike između dobra i zla, između onoga što je ispravno ili pogrešno, prije nego nastavite čitati ovaj članak, vratite se na prve retke ovog članka, pročitajte ih ponovno i budite posramljen .

Mnogi nas optužuju da iako se u Ukrajini vode vojne aktivnosti, budući da nema formalne objave rata, mi to nazivamo okrutnom invazijom nasilnika, diktatora, kriminalca, pa čak i lažova Putina, na suverenu zemlju, koja Rusija je trebala braniti, na temelju jasnih međunarodnih ugovora. U zamjenu za odricanje od svog nuklearnog arsenala, kroz ugovore koje su, kao jamstvo, potpisale i Sjedinjene Države i Velika Britanija.

Neka pouka bude: nikad ne odustaj od svog nuklearnog arsenala? Ili nikad ne vjeruj Rusima? Ili nikada ne vjerujte intervenciji Zapada? Prema našim stručnjacima, prethodne tvrdnje nisu točne.

Vrlo jasno kažemo: svo nuklearno oružje, svih zemalja, treba pretvoriti u energiju za razvoj našeg planeta. Ali za to moramo pobijediti na izborima, u svim zemljama u kojima postoji nuklearno oružje iu mnogim drugim zemljama. Kako bi one koji ih posjeduju spriječili da ucjenjuju svijet prijetnjama njihovim korištenjem. SAD nisu sveci, jer su ih koristili, samo oni u povijesti, za izvođenje nuklearnih napada (na bespomoćno stanovništvo), au stvarnu potrebu uništenja 2 japanska grada, jako sumnjamo (i mi smo protiv takve radnje, pravi ratni zločini, tko god ih počinio). Kažu da su htjeli zaustaviti rat i izbjeći nove smrti. Međutim, stvarajući katastrofu i crnu stranicu svoje povijesti, ali i cijelog čovječanstva. Njihovo objašnjenje, nismo uvjereni, je, oprostite na usporedbi, to je kao da se riješite mamurluka pijenjem drugog alkohola sljedeći dan. Ali o ovim zločinima, kao io ostalima, koje su počinili svi, govorit ćemo u našim sljedećim člancima.

Za sada podsjećamo da bi svaki normalan čovjek, obdaren ljudskošću, trebao podržati Ukrajinu, u ponovnom osvajanju njenih teritorija, i Rusiju, kako bi se zauvijek riješili tirana, diktatora, u ovom slučaju Putina, i njegovih oligarha, i mogući nasljednici. Mir se ne postiže okretanjem, nego žrtvovanjem svih, da se pomogne onima koji se brane, ma tko oni bili. Omogućiti međunarodnom solidarnošću svakome tko je napadnut da brani svoju zemlju od agresora, tko god on bio.

Putin je politički gotov i prije ili kasnije će se ponovno čuti glas ponosnog ruskog naroda. Ali ne dajući svoja bogatstva Zapadu, već iskorištavajući ih, za dobrobit svih svojih građana. Zbog toga pozivamo sve da obznane DirectDemocracyS, koja zahvaljujući svojim pravilima, o slobodi, demokraciji i vlasništvu, sa svim temeljnim i pravednim lokalnim autonomijama, omogućuje onima koji žive i rade na određenom teritoriju da budu gospodari, i vlasnik, na zajednički način, sveg bogatstva.

To se radi samo poštujući sva međunarodna pravila, koja su za sve referendumske entuzijaste: o autonomijama, o neovisnostima, napravljena da bi se spriječili sukobi i nasilje. Naime, svaki referendum prije svega mora biti odobren i priznat od države ili države u kojoj se nalazi teritorij koji traži autonomiju ili neovisnost. Međunarodna pravila osmišljena su kako bi omogućila bivšim kolonijama da mogu zatražiti neovisnost na miran način. Ali se ne priznaju, ako se ne provode, sporazumom zemlje, u kojoj se nalazi geografsko područje, koje zahtijeva neovisnost, odnosno autonomiju. Nadalje, za prelazak iz jedne zemlje u drugu na određenom geografskom području potreban je dogovor obiju država (i svih zainteresiranih strana), a nije dovoljan samo referendum i prihvaćanje od strane zemlje kojoj želimo pristupiti. Pojednostavljeno, ako naša obitelj odluči održati referendum, odvojiti se od zemlje u kojoj se nalazimo, uvijek bi nam trebala autorizacija, i priznanje naše zemlje, samog referenduma.

Naša rješenja su: trenutni prekid vatre, trenutno povlačenje ruske vojske iz cijele Ukrajine (uključujući i Krim) i trenutna intervencija plavih šljemova UN-a koji, kao i uvijek, bespomoćno pomažu katastrofama kojima nisu pridonijeli. spriječiti, na bilo koji način (zahvaljujući i nepravednom pravu veta zemalja pobjednica u prošlom svjetskom ratu, odmah poništiti, 2. rat je davno završio, dovoljno prednosti za pobjednike).

S ukrajinske strane, jamčiti u svim geografskim područjima, s ruskom većinom, pravednu autonomiju i zaštitu prava i dužnosti manjina, u cijeloj zemlji. Isto bi ruska većina trebala učiniti i s manjinama, na teritorijima gdje su Rusi većina. Sve uz poštivanje teritorijalnog integriteta i suvereniteta cijele Ukrajine (uključujući i Krim).

Trenutačno ukidanje svih sankcija Rusiji i povrat blokirane ruske imovine i bankovnih računa, zadržavanje ratne odštete.

Isplata Rusiji, uz pomoć svih zemalja svijeta (uz stopostotno oporezivanje dobiti od proizvodnje i prodaje oružja), ratne štete, obnoviti cijelu Ukrajinu.

I druge specifične mjere koje će se primijeniti u svakom području sukoba ili rata diljem planeta.

Ovo naše rješenje, u raznim točkama, neće oživjeti mrtve, neće izliječiti ranjene, neće izliječiti psihička oštećenja i traume, ali će moći izbjeći nastavak, odnosno produžetak sukoba. .

Sve se može napraviti u nekoliko sati (osim obnove i pomirbe, to će trajati godinama), potrebna je samo politička volja i pritisak cjelokupne svjetske populacije.

U nadi da smo jednom zauvijek svi razumjeli naš stav i sve informacije u 360°, uvjeravamo vas da je ovaj članak, kao i sve naše informacije ili pravila, utemeljen na logici, na zdravom razumu , na međusobnom poštovanju, svih ljudi. Svaku rečenicu, svaku pojedinu riječ predlagale su, odlučivale, birale, raspravljale i glasovale razne skupine stručnjaka iz međunarodne politike, političke strategije, vojnih stručnjaka, ekonomista, stručnjaka za financije, povijest, kulturu, psihologiju i mnoge druge. grupe, koji vam svojim radom predstavljaju članak koji ne navija ni za koga, a ne boji se reći istinite stvari, čak ni izravno. Naravno, nije nam namjera mijenjati ičije mišljenje, ali ne možete osporiti da su se događaji odvijali upravo onako kako mi kažemo.

O određenim stvarima nema drugih verzija, niti drugih tumačenja, jer jednostavno svatko tko je na Putinovoj strani, tko svoje protivnike zatvara, a često se i ne libi, da svoje protivnike ubija, tko zatvara ljude u zatvor. jer su izgovorili riječ rat, ali je i njihovo vlastito ministarstvo obrane ovih dana priznalo da je to rat, a ne samo specijalna vojna operacija. I dalje to nazivamo kukavičkom invazijom, koju treba osuditi cijela međunarodna zajednica i svi ljudi s logikom, zdravim razumom i međusobnim poštovanjem. Mnogi vole snažnog čovjeka koji zapovijeda, vole biti pokoreni, i da im se zapovijeda, a onda vide, u onima koji se bore protiv zapadnih vrijednosti, koje, usprkos svojim brojnim nedostacima, dopuštaju mnoge slobode, i djelomičnu demokraciju, koja su , i uvijek će biti bolji od: neslobode i nemilosrdne diktature. Prepoznati dobro, iako djelomično, od totalnog zla, jedna je od osobina koju tražimo od svakoga tko nam se pridruži.

Autorska prava © DirectDemocracyS, projekti.